Sjećam se toga kao da je bilo jučer, iako je prošlo već skoro dvije godine. Bio je to jedan od onih tjedana kada ti se čini da te cijeli svijet pregazio, a ti samo stojiš na mjestu i gledaš. Istina je da sam tada tražio bijeg, bilo kakav, samo da ne moram razmišljati o praznom stanu, o hrpi računa na kuhinjskom stolu i o tome kako mi se veza raspala prije mjesec dana. Prijatelj s posla, onaj tip koji uvijek zna nešto novo, spomenuo mi je neku stranicu i rekao da se tamo možeš opustiti. Nisam ga baš slušao, ali te noći, kad sam ostao sam s bocom piva i upaljenim televizorom koji je samo šumio, sjetio sam se tih
vavada slotovi. Nisam znao što očekivati, ali nisam imao što izgubiti, osim možda još malo dostojanstva.
Prvih nekoliko dana bilo je katastrofa. Mislim, stvarno katastrofa. Ubacio sam neku siću, ono što mi je ostalo na kartici za kavu i pecivo, i izgubio sve u roku od deset minuta. Sjeo sam na kauč, gledao u ekran i osjećao se gluplje nego ikad. Pa dobro, rekao sam si, to je bilo za očekivati. Ali onda, treću večer, nešto se promijenilo. Nisam odmah shvatio što, ali osjećaj je bio čudan. Kao da me ta igra, ti vavada slotovi, na neki način smiruje. Zvukovi su bili gotovo hipnotički, a boje na ekranu odvlačile su mi misli od svega što me boli. Počeo sam igrati više iz znatiželje, ne toliko zbog novca, koliko zbog tog osjećaja da sam negdje drugdje, da nisam ja taj koji pati.
Nakon tjedan dana, dogodilo se nešto što me potpuno šokiralo. Sjeo sam za računalo nakon još jednog iscrpljujućeg dana na poslu, gdje me šef gledao poprijeko jer sam zakasnio pet minuta. Otvorio sam stranicu, ušao u igru i počeo vrtjeti. Nisam očekivao ništa. Ali onda, odjednom, ekran je počeo bljeskati, zvuk je postao glasniji, a brojevi na mom računu počeli su rasti. Nisam vjerovao svojim očima. Osvojio sam nekoliko stotina eura. Nije to bio neki bogatstvo, ali za mene, čovjeka koji je živio od plaće do plaće, to je bilo kao da mi je netko poklonio mjesec dana mira. Skočio sam s stolice, glasno uzviknuo nešto što ni sam ne razumijem, i počeo se smijati. Smijao sam se kao lud, jer nisam mogao vjerovati da se nešto dobro konačno dogodilo i meni.
Tada sam shvatio da ti vavada slotovi nisu samo igra. Oni su bili moj bijeg, moj mali tajni kutak gdje nitko ne može doći do mene. Sljedećih nekoliko tjedana igrao sam gotovo svaku večer. Ponekad bih izgubio, ponekad bih dobio, ali uvijek bih se osjećao bolje. Čak sam počeo primjećivati neke obrasce, neke sitnice koje su mi davale osjećaj kontrole. Nisam više bio samo pasivni promatrač vlastitog života; bio sam netko ko donosi odluke, čak i ako su te odluke bile samo pritiskanje gumba na ekranu. Jedne večeri, dok sam sjedio u mraku sobe, osim svjetla monitora, osvojio sam jackpot. Nije bio milijun, ali bio je dovoljno da pokrijem dugove, odem na kratki odmor i konačno počnem razmišljati o tome da promijenim nešto u svom životu. Osjećao sam se kao da sam izašao iz tame.
Naravno, nije sve bilo savršeno. Bilo je trenutaka kada bih se osjećao krivim, kada bih pomislio da samo gubim vrijeme. Ali onda bih se sjetio one prve noći, one praznine, i shvatio da mi je ovo pomoglo da preživim. Nisam postao ovisnik, barem ne mislim tako. Igrao sam dok mi je bilo zabavno, a kada bi prestalo biti zabavno, prestao bih. Naučio sam da je bijeg ponekad neophodan, ali da je važno znati se vratiti. Ti vavada slotovi bili su mi kao prijatelj u trenucima kada nisam imao nikoga. Nisu mi riješili probleme, ali su mi dali predah. Dali su mi vremena da ponovno udahnem.
Danas, kada pogledam unatrag, ne žalim ni za jednom večeri provedenom za tim ekranom. Naučio sam da je život često težak, ali da postoje mali bijegovi koji nam pomažu da izdržimo. Za mene, to je bio ovaj. I na kraju, zar nije najvažnije da smo na kraju ipak dobro? Jer ja jesam. Konačno, nakon dugo vremena, mogu reći da sam dobro. I to je pobjeda veća od bilo kojeg jackpota.
Přihlásit se
Registrovat
FAQ
